Iako je kivi izvana neugledan, ispod kore krije pravo bogatstvo. Gotovo ni jedno drugo voće ne sadrži toliko vitamina C – po gramu gotovo miligram. U zelenom pigmentu kivija krije se puno magnezija.

Kivi (Actinidia deliciosa) je čvrsta, drvenasta, listopadna biljka puzavica. Listovi stoje naizmjenično, a njihov izgled varira ovisno o sorti: široki ili izduženi, ovalni ili srcoliki. Donja strana je obrasla mekanim dlačicama. Kivi je dvodomna biljka, što znači da ima muške i ženske cvjetove na zasebnim jedinkama. Oni stoje pojedinačno ili u cvatovima, koji izrastaju iz baze lista. Bijeli su, veliki od četiri do pet centimetara, ugodnog mirisa.

No, puno nas više zanimaju plodovi – ovalni su ili jajasti, dugi do osam centimetara i široki do pet. Kora im je tanka, obrasla dlačicama. Obično su smeđe, rijetko zelene boje. Tijelo ploda je sočno, staklasto i, ovisno o sorti, svijetlo do tamnozeleno.

Kivi je porijeklom iz južne Kine, gdje je proglašen nacionalnim voćem, proširio se na Novi Zeland početkom 20. stoljeća, gdje su zasađene prve plantaže oko grada Avondalea 1924. Tek 1940-ih počinje se uzgajati za potrebe tržišta. Danas je najveći proizvođač kivija Italija, a slijede Novi Zeland, Čile, Francuska, Grčka, Japan i Sjedinjene Američke Države.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća malo je tko znao što je kivi, a osamdesetih to sočno južno voće bilo je rijedak egzotični sastojak u voćnim salatama. No, u međuvremenu je postao vrlo omiljeno voće koje se može nabaviti tijekom cijele godine. Zahvaljujući suhoj, dlakavoj kori, kivi se ni izdaleka ne obrađuje kemijskim sredstvima koliko drugo voće.

Ovo voće odlično je za prevenciju infekcija jer jača imunitet, aktivno doprinosi rastu kostiju, ubrzava izmjenu tvari, pomaže protiv krvarenja desni i paradontoze, učvršćuje žile i vezivna tkiva te stimulira rad mišića, osobito srca. Svatko bi trebao pojesti jedan kivi dnevno jer u njemu je dovoljna količina vitamina C za cijeli dan. Osim toga, ovo je voće idealan izvor energije za sport i fitness. No oprez – neki su ljudi alergični na kivi, a maloj djeci to voće, upravo zbog alergija, ne bi trebalo davati do polaska u školu.

Kod kupovine poželjno bi bilo opipati svaki pojedini plod, ne uzimati previše mekane, kao ni previše tvrde. Tvrdi su nezreli i nemaju dovoljno soka, a nisu ni slatki, pa treba birati srednje tvrde plodove.

Kivi se može jesti tako da mu se oguli kora ili ga se prepolovi nožem i žličicom izdubi “meso”. No čest je gost u voćnim salatama, a od njega se nerijetko prave i frapei. Zbog intenzivne zelene boje često je i dekoracija za razna jela.