Kako sastaviti dobar jelovnik?

Osim o interijeru ugostiteljskog objekta, ali i o ljubaznom osoblju, jedna od najznačajnijih stvari u restoranu ili kafiću jest jelovnik, tj. meni. Slobodno možemo reći da je meni onaj koji prodaje hranu. Stoga tako treba biti i napisan, jasno i sažeto, no da gostu ponudi sve potrebne informacije.

 

 

Mnogo je pitanja koja traže odgovor na pitanje kako najbolje sastaviti meni. Kako smo već rekli, meni prodaje hranu i zbog toga njegov sadržaj treba redovno provjeravati, mijenjati, analizirati i naravno unaprjeđivati. Budući da na neki način i on predstavlja restoran i ono što on nudi, nikako ga ne treba gledati kao običan papir. Ono što u njemu piše, treba izgledati što atraktivnije, a riječi, slike, boje i sam dizajn treba biti jasan i uklopljen. To svakako može navesti gosta da možda naruči i više nego što je planirao, što ide u korist vama i vašem objektu.

Zamislite da dođete u restoran i tamo vas dočeka neuredan i nečitko napisan meni. Vjerojatno bi vam došlo da istog trenutka ustanete od stola i nikad se ne vratite u taj restoran. Iako se na prvu čini da meni nije bitna stavka u restoranu, neuredan i loš meni može biti frustrirajući za goste.

Svaku stranicu menija treba gledati baš kao jednu vrstu reklame za lokal, ali i prezentaciju imidža jednog mjesta.

Osim dobrog menija, za pravilan izbor jela presudna je komunikacija gosta i konobara. Jelovnik je samo prva informacija gostima, a od konobara se traži znanje o jelima koje restoran nudi, kao i stalnu komunikaciju s kuhinjom. Konobar gostu treba znati postaviti pravo pitanje kako bi mu mogao predložiti neko od ponuđenih jela.

 

Ovo su najčešće pogreške koje restorani čini pri sastavljanju menija:

• Veličina menija suviše mala da bi obuhvatila sva jela u ponudi, što rezultira zbijenim redovima, nečitkošću i natrpanim stranicama jelovnika.

• Previše mala slova, što jelovnik čini teško čitljivim.

• Nedostatak opisnog dijela specijaliteta.

• Mješavina raznih jezika (engleski, francuski, njemački) na meniju koji je na izvornom jeziku.

• Nepostojanje posebnih pozicija za specijalitete kuće.

• Izostavljanje alkoholnih pića iz karte pića.

• Izostanak logičnog slijeda u organiziranju izgleda menija.

• Posebne dnevne ponude zakačene na nekoj od stranica jelovnika, ali tako da pokrivaju neka od već postojećih jela.

• Dnevne ponude kao duplikat nečega što se već nalazi na meniju.

• Izmjene i dodaci pisani rukom, jedva vidljivi i poredani bez ikakvog reda.

 

 

Slični članci