Donosimo vam nekoliko savjeta za zdrav način pripreme hrane.

Ljudi koji se zdravo i raznoliko hrane najčešće poznaju dosta tehnika kuhanja, usvojili su raznovrsne recepte iz čitavog svijeta, educirani su o načinu pripremanja namirnica, kao i o začinima. Tradicionalne tehnike kuhanja, pogotovo zaprške i pečenje na ulju ili masti u pećnici ili na štednjaku (što je kod nas tradicija) najnezdraviji su načini pripremanja hrane.

Znanja o tome koju namirnicu soliti sirovu, a koju nakon što je jelo zgotovljeno, koje namirnice na visokim temperaturama gube velik dio vrijednih nutrijenata, što dodati u kojem trenutku kuhanja, kako rezati namirnice, koliko ih dugo pripremati i sl. podjednako su važne kao i tehnike kuhanja, te posuđe, alat i pribor koji se koriste u kuhinji.

S nutricionističkog stajališta otočki način pripreme hrane je najzdraviji, a vrlo mu je sličan dalmatinski i primorski. Uz prehranu baziranu na ribi, kuhanom povrću i hrani pečenoj na “gradelama”, tradicionalni otočki životni stil čine navika sieste (popodnevnog odmora), puno fizičkog rada i kretanja, kvalitetan san, te dugi boravak na otvorenom i uz more. Sa zdravstvenog se stajališta ovakav način života smatra najboljom prevencijom brojnih bolesti, pa i receptom za dugovječnost, ako uopće priznamo da takvo što postoji.

Korištenje maslinovog ulja, začina i začinskih trava, smanjenje masti u receptima, tehnika zgušnjavanja variva krumpirom, korištenje nemasnih mliječnih proizvoda, jogurta ili biljnog vrhnja umjesto klasičnog, korištenje integralnog brašna, riže i žitarica umjesto klasičnih, pečenje u posebnim posudama bez masnoće ili s minimumom masnoće, pečenje na roštilju… sve su to zahvati kojima se mnogi tradicionalni recepti mogu modificirati u zdrava jela.

Da biste lakše prepoznali što je zdrav način pripreme, nudimo vam nekoliko savjeta:

Pečenka – pecite je nepoklopljenu u pećnici, polijevajte vodom (možete je pomiješati s malo vina ili bistre povrtne juhice); pečeno meso najčešće će pustiti dovoljno masnoće da je ne treba posebno dodavati; kad je pečeno, ocijedite svu masnoću i poslužite čisto meso; koža je nezdrava, pa sve vrste mesa treba peći bez kože ili barem kožu odstraniti kad je meso pečeno.

Kuhanje – u slanoj vodi, najbolje na ploči štednjaka (sve vrste štednjaka su dobre), pri čemu treba znati koje se namirnice dodaju u hladnu, a koje u kipuću vodu; većina neiskusnih i neinformiranih kuhara i kuharica sklona je pretjerano dugom kuhanju; raskuhana hrana često je nutricionistički manje vrijedna.

Pečenje na štednjaku /roštilju – u kvalitetnim tavama/posudama pečenje je moguće bez masnoće ili na vrlo malo masnoće; najčešća greška je prenaglo pečenje, odnosno pečenje na previsokoj temperaturi; čak i kod pečenja mesa, nakon što se pore stisnu, a bjelančevine zgrušaju, treba smanjiti temperaturu i peći polagano, na umjerenoj vatri; većina grill tavica koristi se na minimalnoj do srednjoj vatri; pečenje na roštilju jedan je od zdravijih načina pečenja, a najveća opasnost roštilja je u zagaranju hrane, tj. u crnim mrljama, koje se mogu izbjeći laganijom vatrom i polaganijim pečenjem.

Pirjanje u vlastitom soku – također vrlo zdravo, jer većina nutrijenata ostaje u hrani, osim onih koji se gube na visokim tmperaturama; i ovdje postoji opasnost od prekuhavanja, posebice kad je riječ o povrću.

Poširanje i kuhanje na pari – moderne posude omogućuju vrlo zdrav način pripreme hrane; takve posude obično imaju dvostruko dno – u donju posudu ulijeva se voda, a gornja ima rupice kroz koje prolazi para, na gornju posudu stavlja se hrana, a dodavanje masnoća se kod ovog načina pripreme može u potpunosti izbjeći; osim kuhanja na pari u ovakvim posudama hrana se može poširati, te pripremati ukusne mesne i riblje juhe sa zdravim kuhanim mesom i povrćem.

Kuhanje pod pritiskom – zdravo i praktično zbog brzine; osim klasičnog kuhanja, pod pritiskom se može pirjati, pripremati gulaš, pa čak i peći (ako želite pri kraju malo zapeći hranu), lonac se malo ohladi i otvori, te se pusti da tekućina ispari na slaboj vatri; para ulazi u hranu, razvija se visoka temperatura, pa se hrana brže priprema, što joj omogućuje da zadrži više korisnih nutrijenata; mahunarke, juhe, povrće i meso najpogodniji su za ovaj način pripreme.

Pečenje u dubokoj masnoći – ne preporučuje se, a umjesto prženja u tavi ili fritezi u dubokom ulju preporučuje se koristiti wok (dodaje se minimum masnoće ili se masnoća uopće ne dodaje, a hrana je hrskava i ukusna, nalik prženoj); za prženje u woku ključan je način rezanja hrane (većina povrća reže se ukoso); hrana koja se priprema u woku najčešće treba biti izrezana na sitne komadiće, koji su brzo gotovi, pa je ovo i praktičan način pripreme hrane.

Kuhanje al dente: izvorno talijanski naziv i talijanska tehnika kuhanja – “na zub”, što znači da se hrana termički obrađuje minimalno, tek koliko je potrebno da bi se uništili eventualni mikroorganizmi, te da bi se hrana mogla žvakati i probaviti; ovaj je način pripreme suprotan običaju prekuhavanja, posebice tjestenine i riže.

Priprema pirea – pire je ispasirana hrana, odnosno čvrsta hrana pretvorena u kašu; kaše od voća ili povrća same po sebi su najčešće zdrave i preporučljive (u odnosu na sirovo ili cjelovito voće i povrće nedostaje im uglavnom vlakana, jer se ljuska i ostala vlaknasta tkiva u velikoj mjeri gube pasiranjem);

pire postaje nezdrav ako mu se dodaju vrhnje, maslac, različiti masni kremasti proizvodi, ulje od pečenja i sl; pire od krumpira i drugih vrsta povrća začinite solju (još se preporučuju papar, kao i ostali začini i raznovrsne začinske trave), a ako ne možete bez masnoće, poslužite se obranim mlijekom (običnim ili kondenziranim), maslinovim uljem, margarinom obogaćenim omega masnim kiselinama i vitaminima, te ostalim zdravim masnoćama; pire od voća jedite bez ikakvih dodataka ili začinite medom i limunovim sokom.