Sladila kupujemo sretni zbog slatkog okusa koji nam omogućuju, a ne debljaju. Super! Ali objasnimo „nove šećere” koje jedemo. Ili koji možda jedu nas!?

Kinezi su uvjereni da je slatko jedna od okusa potreban za održavanje ravnoteže organizmu. jedemo ga od ranog djetinjstva, navikli smo na njegov okus i mnogi od nas osjećaju „krizu” ako tijekom dana ne pojedu nešto slatko. ali danas, kada smo sve svjesniji njegove kalorijske vrijednosti te činjenice da se „omiljeni” šećer u organizmu pretvara u „neomiljenu” mast, tražimo alternative jer ne želimo jesti šećer, a u isto vrijeme ne želimo se odreći slatkog okusa. Šećer s pravom zaslužuje reputaciju „bijelog otrova” jer na neki način izaziva ovisnost, tako da čak i osobe jakog karaktera pokleknu i pojedu nešto slatko. Kao spas djeluje alternativa šećeru, globalno poznato umjetno sladilo. I to ne samo jedno, ima ih više, jer su i tu našu „slabost” iskoristile multinacionalne kompanije stvarajući proizvode koji zamjenjuju šećer.

Dobro je znati

Više od 20 godina koristimo umjetna sladila da bismo unosili manje kalorija, a ipak zadržali okus slatkoće. I evo što se desilo – broj pretilih je sve veći, a navika jedenja stolnog šećera nije se promijenila! Unošenje umjetnih sladila u tijelo bi moglo biti potencijalno štetno te doista ne vidim razloga zašto nam trebaju!!

Saharin

Tristo puta je slađi od šećera, stabilan u tekućinama i dobar pri kuhanju, ali u laboratorijskim pokusima kod životinja je izrazito povećao izglede za obolijevanje od karcinoma mokraćnog mjehura. naravno da je količina saharina davana životinjama bila veća nego što bismo mi dnevno unijeli u organizam, ali činjenica da saharin može biti kancerogen ne ostavlja nas ravnodušnim. kao i ostala umjetna sladila, saharin izaziva metaboličke promjene koje dovode do emocionalnih, odnosno mentalnih promjena. Belgijski su istraživači otkrili da je saharin jedno od umjetnih sladila koje potiče gušteraču da proizvodi inzulin. Saharin smanjuje osjet vitalnosti i od njega se osjećamo energetski slabije. zbog toga ne zaslužuje da završi u našem tijelu!

Ciklamat

Slučajno otkriveno umjetno sladilo 1937. godine u Americi. Jedan je tehnolog slučajno spustio cigaretu blizu jedne puderaste nakupine i kada ju je vratio u usta, primijetio je da je slatkog okusa. Ta vrsta sladila našla se pod „povećalom” zbog sumnje da izaziva karcinom mokraćnog mjehura i druge karcinome. Godine 1970. zabranjen je u Americi, ali i danas se zna „provući” na police čak i razvijenih zemalja poput kanade i Velike Britanije.Stoga pozorno čitajte etiketu proizvoda te ako vidite da sadrži ciklamat, ne kupujte ga!

Aspartam

Vjerojatno najpopularnije i najviše upotrebljavano umjetno sladilo koje se kemijski razlikuje od svih ostalih. Otkrila ga je jedna farmaceutska kompanija tražeći lijek za čir na želucu. Aspartam je molekula koja se sastoji od dvije aminokiseline, odnosno sićušne proteinske tvorevine, koja se u tijelu slobodno šeće. neki znanstvenici smatraju da može doći i do vrlo osjetljivih dijelova mozga. Prema nekim istraživanjima, osobe koje često konzumiraju to umjetno sladilo zapažaju vrtoglavicu, glavobolju, slabije pamćenje, promjene raspoloženja te probleme sa snom.

Sukraloza

Novije umjetno sladilo globalno poznato pod imenom Splenda koje je čak 600 puta slađe od šećera. Zanimljivo je da je to sladilo nastalo od sukroze, i to tako što su dva dijela molekule sukroze zamijenjena molekulama klorina, tako da je ne samo slađe nego i tijelu neprepoznatljivo za preradu. Jednostavno rečeno, kada je unosimo, Sukraloza izaziva osjećaj slatkoće, ali tijelo je ne može apsorbirati, zbog čega se ne mijenjaju razine šećera i inzulina. Splenda sadrži 0 kalorija, stabilna je pri višim temperaturama, što znači da se može kuhati. Dosad nema prijavljenih štetnih popratnih pojava i trenutačno je dobra alternativa šećeru. Sve to izgleda idealno, ali pitam se što se događa s tvarima koje naše tijelo ne može prepoznati, apsorbirati i metabolizirati!? Imamo li u tijelu enzime koji će to sladilo ukloniti!?? KOji će biti dugoročni učinak uzimanja tog umjetnog sladila? To se, nažalost, zasad još ne može reći.

Prirodna sladila

Xyilitol

Xyilitol je još 1963. godine dobio potvrdu kao zamjena za šećer od Američke agencije za hranu (FDA US). Ta vrsta zamjenskog šećera prirodna je tvar (jedina zamjena za šećer koju i ja koristim), a nalazi se u vlaknastom voću i povrću, kao i u klipu kukuruza i drvetu breze. Naše tijelo prirodno proizvodi xyilitol, i to oko 15 g + dnevno, pri normalnom metabolizmu. Xyilitol ima niski glikemijski indeks – GI je 7 i sadrži 40% manje kalorija i 75% manje ugljikohidrata od šećera. budući da je 5-karbonski šećer, ima antimikorobiološke osobine, što sprečava rast bakterija.Izgledom i okusom vrlo je sličan običnom šećeru, ali s tom razlikom što šećer u tijelu izaziva kiselost, dok xyilitol izaziva alkalnost.

Ono što po mom mišljenju taj zamjenski šećer drastično razlikuje od ostalih umjetnih sladila je činjenica da se trećina pojedenog xyilitola apsorbira u jetrima, dok ostatak odlazi prema crijevima i pod utjecajem crijevnih bakterija razlaže u kratkolančane masne kiseline. Zdravstvene prednosti tog zamjenskog šećera su višestruke.

Po mišljenju Udruženja američkih stomatologa, xyilitol pomaže u sprečavanju zubnog karijesa, ne fermentira i ne može se pretvoriti u kiselinu pod utjecajem bakterija u ustima, a sprečava i nastajanje zubnog plaka. Pkazao se djelotvoran u zaustavljanju Candide albicans, kao i zloglasne crijevne bakterije Helicobacter pylori.

Xyilitol sprečava rast bakterija koje izazivaju infekciju srednjeg uha kod mlađe djece, dok redovito ispiranje nosa sprejem koji sadrži xyilitol smanjuje broj štetnih bakterija. Zamjena stolnog šećera xyilitolom drastično smanjuje ne samo kalorijski unos, već i namirnice visokog glikemijskog indeksa (vidi poglavlje o GI-u), čime se smanjuje rizik od bolesti sustava za razmnožavanje, kao što su ciste na jajnicima, endometrioza, fibroidi te PMS depresije. naravno, pomaže i reguliranju tjelesne težine. Zbog svog vrlo niskog GI xyilitol je prirodni stabilizator inzulina te pogodan za osobe s dijabetesom, kao i za osobe s povišenim trigliceridima i krvnim tlakom. Xyilitol možete koristiti u napicima i pri kuhanju, te u svojim omiljenim receptima možete uživati bez osjećaja krivnje!

Stevija

Južnoamerička biljka Stevia rebaudiana nevjerojatno je slatka, te je kao svjež ili suh list 10 do 15 puta slađa od šećera, a njezin je ekstrakt čak 300 puta slađi. Već desetljećima se u Japanu koristi kao zamjena za šećer. Stevija je kao umjetno sladilo zanimljiva jer svaki njezin list sadrži fitokemijske tvari steviozide i rabaudiozide te vitamine i minerale poput rutina, B-silistrola.

Njezine nutritivne kvalitete su zanemarive jer je količina stevije koju možemo dnevno unijeti premalena da bi imala veći nutritivni učinak.Koristi se kao svjež i suhi list te mljevena u obliku ekstrakta. Istraživanja iz Japana pokazuju da su stevija i steviozid ekstrakt izuzetno otporni na visoke temperature te se stevija može koristiti u svakodnevnom kuhanju i pečenju.Već se desetljećima koristi kao zamjena za šećer u Japanu i kod izvornih Indijanaca u Paragvaju. U dosadašnjim istraživanjima nije pokazala toksičnost.

Kalorijska vrijednost te biljke je nula, a prema nekim istraživanjima može čak sniziti šećer u krvi. nedvojbeno je dokazano da ne podiže šećer u krvi te da je pogodna za dijabetičare. Zeleni biljni prašak može promijeniti boju vašeg jela, ako vam to smeta, preporučuje se da koristite bijelu steviju ili pak bezbojni, tekući ekstrakt.

U restoranima u Japanu naći ćete bijelu mljevenu steviju u manjim paketićima. Do danas, međutim, stevija nije prepoznata kao umjetno sladilo već se klasificira kao dodatak prehrani. Znanstvene komisije vlada vodećih zemalja tvrde da nema dovoljno dokaza za sigurnost u svakodnevnom upotrebi, iako to može biti samo isprika iza koje stoji lobiranje većih kompanija, koje proizvode druga umjetna sladila i ne dopuštaju steviji jači prodor na tržište.

Važno

Zapamtite da umjetnim sladilom samo maskirate potrebu za slatkim, a pri tome ne mijenjate prehrambene navike! Izbjegavajte ih što više možete. Iako dosadašnja istraživanja nisu pokazala znatnije negativne popratne pojave za naše zdravlje, teško je znati dugoročno gdje mogu čučati molekule umjetnog sladila koje organizam ne prepoznaje, te kao moguća tempirana bomba čekaju da eksplodiraju. Kako takva eksplozija može djelovati na naše zdravlje, sada je teško reći.nastavite li i dalje uzimati umjetna sladila, nadam se da to nećete činiti u količinama kao ranije!

Tekst preuzet iz knjige „Prehrana 21. stoljeća“, autorice dr. Lejle Kažinić Kreho, članice Britanskog nutricionističkog društva

Izdavač: „Profil „ Zagreb, 2009.

17.01.2011.