Dodaci prehrani u obliku vitamina i minerala postaju sve važniji, čak i ako je vaša ishrana zdrava i uravnotežena. Budući da tlo na kojemu raste naša hrana može biti…

Vitamin C

Taj je vitamin prvi pobudio moje zanimanje za prehrambenu medicinu.
Počet­kom 1970-ih studirao sam na Trinity Collegeu u Dublinu. U to je
doba Odjel patologije razmatrao djelovanje virusnih upala na razine
vitamina C u bijelim krvnim stanicama. Studentima se plaćao beznačajan
iznos – mislim 1 funtu – za uzorke krvi koji su davani na analizu ako su
bili prehlađeni. Rezultati te studije potvrdili su nalaze drugih
istraživača, poglavito da je vitamin C važan za normalan rad bijelih
krvnih stanica.

Dr. Linus Pauling, nobelovac, godinama je propovijedao o prednostima
vi­tamina C, a i sam ga je svakodnevno uzimao u velikim dozama. Njegova
su istraživanja, kao i istraživanja drugih, pokazala da su ljudi koji
svakodnevno uzimaju 200 – 1000 mg vitamina C manje prehlađeni od onih
koji su uzimali placebo (tabletu bez ikakva djelovanja).

Godine 1965. američki je biokemičar Irwin Stone proveo istraživanje o
biokemijskom djelovanju vitamina C na tijelo. Na osnovi svojih nalaza
predlo­žio je optimalan dnevni unos vitamina C od 1000 do 5000 mg za
održavanje dobra zdravlja.

I dr. Paulingu i dr. Stoneu bilo je zanimljivo ustanoviti da American
Academy of Sciences preporučuje svakodnevno uzimanje vitamina C od 60
mg za ljude, ali 2000 mg za laboratorijske majmune. Osim toga, poznato
je da gorila u divljini dobiva do 5000 mg vitamina C na dan putem
ishrane. Razvidno je da nama lju­dima trebaju mnogo veće razine vitamina
C od onih koje se danas preporučuju.

I dr. Robert Cathcart, ortopedski kirurg poznat po osmišljavanju
umjetnoga kuka, okrenuo se prehrambenoj medicini. On propisuje goleme
doze vitamina C pacijentima s upalama, a rezultati su vrlo neobični.
Pokazao je da se mogu uzimati samo velike doze vitamina C i ništa više
za uspješno liječenje upala.

Danas postoji velik broj znanstvenih dokaza koji pokazuju da vitamin C
ima ne samo protuvirusno i protubakterijsko djelovanje nego i pojačava
neke vidove našeg imuniteta, uključujući rad bijelih krvnih stanica,
razine protutijela i rad timusne žlijezde. Ti dokazi razvidno ukazuju na
pozitivnu ulogu vitamina C u liječenju upala i sprječavanju njezina
ponavljanja. Ja načelno preporučujem doze vitamina C od 8000 do 10 000
mg (ili više) u liječenju postojeće upale i nižu redovitu dozu od 2000
do 4000 mg za sprječavanje ponovne upale u osjetljivih pacijenata.
Budući da se ovaj vitamin ne pohranjuje u tijelu, ne po-stoji bojazan od
njegova prekomjernoga uzimanja.

Najnovija tiskovna proturječja oko vitamina C

Tisak se nedavno okomio na vitamin C zbog rezultata studije
objavljene u znan­stvenom časopisu Science. Nakon toga priču je u
Velikoj Britaniji preuzeo Daily Mail, koji je ukazao na vezu između
unosa vitamina C i nastanka raka.

Jedna je studija provedena na sveučilištu u Pennsylvaniji zaključila
da izlože­nost vitamina C spoju pod imenom lipidni hidroperoksid, koji
nastaje kada slobodni radikali narušavaju masnoće u hrani, izaziva
povećanu proizvodnju agenasa koji oštećuju DNK, a koji pogoduju nastanku
raka.

Problem je sa studijama iz epruvete poput ove da one ne odražavaju
ono što se događa u unutarnjem okolišu tijela. Svima koji znaju nešto o
vitaminu C do­bro je poznato da on sprječava nastajanje kemijskoga spoja
lipidnog peroksida. Vitamini C i E zajedno s drugim hranjivim tvarima
koje štite lipide rade na sprječavanju nastajanja štetnih spojeva iz
masnoga sadržaja hrane. Osim toga, Institut »Linus Pauling« u
Kaliforniji pokazao je da je vitamin C antikancerogena tvar koja štiti
od raznih vrsta raka u tijelu, a najviše od raka maternice. Pomisao da
vitamin C može izazvati rak iskrivljivanje je istine.

Sa sigurnošću se može zaključiti da su stotine studija provedenih u
korist vitamina C još uvijek valjane i da možete nastaviti uzimati
vitamin C u velikim dozama. Ja osobno uzimam od 2000 do 3000 mg na dan.

Svakodnevne potrebe za vitaminom C

Svakodnevne su potrebe za vitaminom C vrlo različite, ne samo od
osobe do osobe nego i za istu osobu ovisno o situaciji. Primjerice, kada
ste zdravi i osje­ćate se dobro, vaša bi svakodnevna potreba mogla biti
svega 200 mg, ali ako ste iz bilo kojega razloga pod stresom, ona se
može popeti na 1000 mg. Osim toga, ako ste na početku upale, vaša bi
svakodnevna potreba mogla biti čak i veća, gotovo 3000 mg. Zamijećeno je
da djeca koja dobivaju cjepivo imaju puno veće potrebe za vitaminom C.

Potrebe tijela za vitaminom C rastu zbog ovih situacija: trudnoća,
stres, kirurški zahvat, upale i trauma. U prosjeku, međutim, biokemijski
je procijenjeno da je svakodnevna potreba za vitaminom C između 1000 mg
i 5000 mg. Tijelo zna što mu treba pa se svaki višak izlučuje putem
bubrega.

Dokaz da je vitamin C djelotvoran

U SAD-u je 1977. godine National Cancer Institute javno obznanio kako
se čini da je 60% slučajeva raka u žena i 40% u muškaraca povezano s
prehra­nom. Ali ta ista ustanova troši otprilike 1% svoga proračuna na
nutricionistička istraživanja. To je jasan dokaz da se prehrana smatra
manje važnom u sprje­čavanju i liječenju raka, kao i drugih bolesti u
konvencionalnim medicinskim krugovima. Premala uporaba vitamina C jedan
je od primjera prevladavajućeg stajališta u liječničkoj struci da se
prehrana ne smatra pravim lijekom.

Neke su studije pokazale smanjene razine vitamina C u krvi u
pacijenata s upalama. Razine su dalje opadale što se upala pogoršavala.
Što je upala po­stajala ozbiljnija, to je razina vitamina C bila niža.
Uzimanje vitamina C u velikim dozama sprječava razvoj upale, skraćuje
njezino trajanje i smanjuje oz­biljnost bolesti. Danas postoji velik
broj znanstvenih dokaza u korist tih tvrd­nji. Primjer koji mi je
posebno zanimljiv opisuje se u knjizi dr. Kalokerinosa Every Second
Child koja naglašava koliko je vitamin C pitanje života i smrti.

Tijekom 1960-ih, dok je radio u ruralnim dijelovima Australije, dr.
Kalokerinos primijetio je da su mnoga aboridžinska i neka europska djeca
spontano umirala iako su imala lakše simptome. Primjerice, curio im je
nos i umjereno su kašljali. Pretpostavio je da ta djeca, koja su umrla
od onoga što se danas zove smrt u koli­jevci (sindrom iznenadne smrti
novorođenčadi), nisu imala dovoljno vitamina C. Ta je hipoteza bila
utemeljena na njegovu kliničkom iskustvu. Kada su ta djeca umirala i
nisu reagirala na antibiotike ili druge lijekove koji su im mogli
spasiti život, injekcija bi vitamina C izazvala vrlo dramatičan i
neposredan oporavak. To se dogodilo toliko puta da je ubrzo shvatio kako
ta djeca boluju od skorbuta. (Au­stralska je liječnička struka njegov
rad promatrala s nevjericom. Ne zaboravite da liječnike uglavnom ne
podučavaju kliničkoj uporabi vitamina i minerala na me­dicinskom
fakultetu.) Dr. Kalokerinos primijetio je i da kada aboridžinska djeca
prime normalna dječja cjepiva (protiv BCG-a, dječje paralize, difterije,
hripavca i tetanusa), svako drugo dijete umire. Vjerovao je da ta djeca
imaju loš imunitet zbog loše ishrane jer su živjela na prerađenoj
hrani, bijelom šećeru, bijelom kruhu, a jela su malo svježega voća i
povrća ili ga uopće nisu jeli. Dr. Kalokerinos je po­tom svakom djetetu
svakodnevno počeo davati vitamin C u dozi od 100 mg ovi­sno o dobi –
tromjesečno je dijete dobivalo 300 mg na dan, četveromjesečno 400 mg i
tako dalje. Kada su ta djeca kasnije bila imunizirana, nijedno dijete
nije umr­lo. Budući da su mnogi drugi potvrdili ono što je on radio,
velik broj liječnika u raznim dijelovima svijeta danas koristi slične
doze vitamina C u doba cijepljenja.

Kao roditelj, možete zaštiti svoje dijete od potencijalno štetnoga
djelovanja cjepiva, posebice cjepiva MM oko kojega postoje mnoga
proturječja. Uzmi te gore navedenu dozu vitamina C dan prije, na dan i
dan poslije cijepljenja To se odnosi na svako cjepivo koje se daje u
prve dvije godine života. Starijoj djeci, posebice ako se radi o cjepivu
MMR, dajte veće doze vitamina C dulje vremensko razdoblje.

Višegodišnje studije dr. Linusa Paulinga idu u prilog prednostima
vitamina C u liječenju virusnih upala poput obične prehlade, ali i
bakterijskih upala. U jednoj je studiji koncentracija od 1 mg vitamina C
po decilitru medija za rast spriječila rast bakterije uzročnika
tuberkuloze. U većim se koncentracijama (više od 1 mg po decilitru
medija za rast) pokazalo da vitamin C neutralizira toksine koji se
povezuju s difterijom, tetanusom i stafilokokom.

Djelotvornost vitamina C u liječenju raka bila je temom konferencije
1991. godine koju je organizirao National Cancer Institute u Americi. Ta
je konfe­rencija pomogla izvijestiti liječnike i pacijente o
prednostima svakodnevnog uzimanja vitamina C, a ujedno je pokazala i
promjenu stajališta u liječničkoj struci, koja je priznala da
prehrambena medicina možda ipak ima nešto važno za pridonijeti, nešto
što liječnici više ne mogu zanemarivati.

Kako djeluje vitamin C

C-vitamin ključan je za djelovanje bijelih krvnih stanica. Bijele
krvne stanice su poput vojnika u tijelu. One odbijaju invazivne patogene
poput virusa, bak­terija ili gljivica. S visokim razinama vitamina C,
te bijele krvne stanice postaju mnogo aktivnije, a njihova sposobnost
uništavanja djelotvornija.

Razni su se istraživački projekti bavili ulogom vitamina C u
podizanju razina interferona (protuvirusna tvar koja nastaje u tijelu),
razina protutijela u krvoto­ku i jačanju rada timusne žlijezde (igra
vrlo važnu ulogu u imunološku sustavu). Mnogi liječnici i istraživači
koriste vrlo velike doze vitamina C u liječenju side, raka i drugih
bolesti, gdje je jačanje imunološke funkcije od osnovne važnosti.

Stoga vitamin C pozitivno djeluje na različite dijelove imunološkog sustava i olakšava tijelu suzbijanje upale.

Najbolji oblik vitamina C

Ako uzimate velike količine vitamina C, najbolje ga je uzimati u
obliku ki­seline jer se ona brže apsorbira u krvotok. Međutim, čista
askorbinska kiseli­na ima vrlo nizak pH pa to može nadražiti želudac,
posebice u starijih ljudi. U takvim se slučajevima umjesto kiseline može
uzeti sol, natrijev ili kalcijev askorbat. Imajte na umu da je njihova
apsorpcija u tijelu sporija pa ih ostaje manje na raspolaganju bijelim
krvnim stanicama. Kompromisno bi rješenje bila mješavina soli i kiseline
u omjeru 50 : 50.

Ako svakodnevno uzimate doze koje su veće od 1000 mg, lakše je
uzimati vi­tamin C u obliku praha. Za manje i dječje doze komercijalne
su tablete koje su uglavnom dostupne u ljekarnama sasvim u redu.

Na mojim predavanjima i seminarima često me pitaju o riziku
nastajanja bu­brežnih kamenaca zbog uzimanja vrlo velikih doza vitamina
C. Istraživanja u ovome području (Hoffer, 1985.) pokazuju da postoji
vrlo malen rizik da se to dogodi u većine ljudi. Zapravo, o tome moraju
voditi računa samo oni po­jedinci koji su skloni nastajanju bubrežnih
kamenaca. Njima se preporučuje uzimanje magnezija i piridoksina zbog
dodatnog smanjenja rizika.

Druge prednosti uzimanja vitamina C

1. Vitamin C štiti od artritisa i drugih degenerativnih bolesti.

Vitamin C izvrstan je antioksidans i stoga štiti od kroničnih degenerativ­nih bolesti poput artritisa.

2. Vitamin C suzbija astmu.

Danas je sve više dokaza koji pokazuju smanjene razine vitamina C u
mno­gih astmatičara. Jedna je studija pokazala da doza od 500 mg
vitamina C koja se uzima devedeset minuta prije energičnoga vježbanja
smanjuje bron­hijalne grčeve ili sipljivost u nekih pacijenata.

Vitamin C ima ulogu i u pomaganju pacijentima s alergijama. On
sprje­čava oslobađanje histamina (izaziva mnoge simptome koji se
povezuju s alergijama) stabiliziranjem membrane bazofila (vrsta bijelih
krvnih stanica). Budući da su djeca i odrasli s astmom ponekad skloni
upalama, ima smisla tim pacijentima preporučiti vitamin C jer će im
pomoći u sprječavanju upala i smanjiti simptome koji ukazuju na
alergije.

3. Vitamin C sprječava nastanak raka.

Uloga vitamina C u sprječavanja nastanka raka danas privlači mnogo
po­zornosti, posebice u vezi s rakom želuca i jednjaka, a čini se da
vitamin C štiti i od cervikalne displazije (preteča raka vrata
maternice). Jedna je studija pokazala da žene koje svakodnevno uzimaju
manje od 90 mg vita­mina C imaju 2,5 puta veći rizik od nastanka
pretkancerogene promjene u vratu maternice od žena koje svakodnevno
uzimaju više od 90 mg. Čini se da 40% žena u SAD-u svakodnevno uzima
manje od 70 mg vitamina C. Najnoviji su radovi samo potvrdili ovu vezu
između niskih razina vita­mina C u krvi i pretkancerogenog stanja i raka
grlića maternice. Postoje i medicinski dokazi koji pokazuju da vitamin C
može spriječiti rast ljudskih stanica leukemije u kulturi.

Tijekom života Linus Pauling proučavao je i bilježio korisnu ulogu
vita­mina C u sprječavanju raka te njegovo pozitivno djelovanje u
liječenju i sprječavanju upala. Liječnička je struka neprestano
zanemarivala njegove nalaze umanjujući ulogu ishrane i dodataka prehrani
u ljudskom zdravlju. Nadajmo se da će se to ubrzo promijeniti.

Ukratko

Vitamin C vrlo je važan u liječenju upala kao i u njihovu
sprječavanju. On po­tiče rad bijelih krvnih stanica i mnogih drugih
dijelova imunološkog sustava. Ja preporučujem svakodnevnu dozu od 1000
do 2000 mg u odraslih iz pre­ventivnih razloga, a nešto manje doze u
djece, ovisno o dobi i tjelesnoj težini. Preporučujem ga i u doba
cijepljenja i pacijentima s degenerativnim bolestima kao što su artritis
i rak. Posebice je važan za djecu i odrasle sklone alergijskim stanjima
poput astme.

centar-zdravlja.hr

21.02.2011.