Multipla skleroza se kod mnogih stručnjaka obzirom na etiologiju, smatra prvenstveno bolešću u kojoj su upalni procesi potencijalno imali jednu od najvažnijih uloga. Kao mogući uzroci navode se i genetsko naslijeđe, pa čak i utjecaj virusa i bakterija, a prije svega se o ovoj bolesti govori kao autoimunoj bolesti (posljedica pretjerane imunološke reakcije na vlastite tvari i tkivo u organizmu).
Kod multiple skleroze, demijelinizirajuće lezije (”ranice”) na dijelovima centralnog živčanog sustava (bijela
tvar, leđna moždina, optički živac, itd.) uzrokuju oštećenja te time
fiziološki gubitak ili znatni poremećaj funkcija pogođenog živčanog
sustava, a time manifestacije ove bolesti postaju vrlo komplicirane i
teške.
Kako bih mogao dati preporuku za prehranu, valja se odlučiti kojoj etiološkoj pozadini ove bolesti dati prednost. Ako je to pro-upalna “teorija” koju
ćemo smatrati najznačajnijom (u nekim studijama je kod osoba oboljelih
od MS pronađen niska koncentracija omega-3 masnih kiselina čime se
dovodi u vezu s nastankom ove bolesti), postavke prehrane trebale bi biti na hrani koja pogoduje smanjenju upalnih procesa (naročito onih koji smanjuju produkciju proupalnih citokina).
Prehrana bogata omega-3 nezasićenim masnim kiselinama s
naglaskom na plavu ribu (sardine, skuša, tuna) te losos; lanene
sjemenke i ulje, bučino ulje, orahe, a reducirana na zasićenim mastima
koje se nalaze prije svega u crvenom mesu, masnijim mliječnim
proizvodima, pecivima i konditorskim proizvodima, treba biti okosnica
prehrane.
Preporuka je hrana bogata omega-3 masnim kiselinama
(EPA i DHA masne kiseline iz prirodnih izvora ili kvalitetnih dodataka
prehrani na bazi pročišćenog – molekulski predestiliranog ribljeg ulja,
neke alge).
Preventivna doza koja se preporuča zdravim osobama, iznosi
oko 1000 mg/dan, no u jednoj zanimljivoj studiji objavljenoj prije
godinu dana u stručnom znanstvenom časopisu Prostaglandins Leukot.
Essent Fatty Acids, primjena omega-3 je bila dodijeljena oboljelima od
multiple skleroze u koncentraciji 3.000 mg EPA i 1.800 mg na dan, kroz
3 mjeseca.
Proupalne reakcije su se kod ispitanika mjerljivo
smanjile, pa je to jedan od pokazatelja kako ovakva prehrana ima
temelja i dijetoterapijskog smisla. Preporuka je i barem 1500 mg omega-6 na dan, no one vrste – GLA – koje nalazimo iz izvora ulja noćurka,
boražine ili sjemenki crnog ribiza.
Vezano za zasićene masne
kiseline, nekoliko studija je izrađeno u periodu od 1950. godine
(primjer studije autora Swank Multiple sclerosis: a correlation of its
incidence with dietary fat. objavljenom u časopisu American Journal of
Medicine Science), gdje se nastojalo pokazati kako je jedan od okidača
MS i pretjeran unos zasićenih masti.
Obzirom na vrijeme koje je
proteklo od te studije, a i spoznaje koje su od tada evoluirale, ne bih
bio sklon posve prekrižiti zasićene masne kiseline iz prehrane, obzirom
da one imaju i značajne funkcije u metabolizmu.
S druge strane,
pretjeran unos zasićenih masnih kiselina, sigurno pogoduje razvoju
proupalnih medijatornih metaboličkih reakcija, te tu valja biti oprezan
s unosom crvenog mesa, maslaca i masnih mliječnih proizvoda. Jedan
dio ove teze počiva i na zakiseljavanju organizma, kao navodnom faktoru
uzroka ove bolesti.
Ako nije utvrđena
alergogenost, mahunarke načelno ne bih izbjegavao, budući da žitarice
zajedno s mahunarkama i prema nekim dobrim postavkama makrobiotičke
prehrane predstavljaju pozitivne faktore dobrih prehrambenih navika
(aminokiseline, esencijalne masne kiseline, dijetalna vlakna), a koje
se mogu primijeniti i kod multiple skleroze.
No, ono što valja
naglasiti da ukoliko se ustanovi alergogenost, tada neke mahunarke koje
mogu biti alergogene (soja, grah), a i ostalu takvu hranu, valja
izbjegavati (školjke, osjetljivost na gluten).
Prehrambene preporuke
Kako ne postoji službeni stav struke kojom dijetoterapijom
pristupiti tretiranju multiple skleroze, osobno mogu preporučiti da
prehranu baziraš na sljedeći način:
Vrlo
bitno nedavno znanstveno otkriće jest da multiplu sklerozu može
izazvati i nedostatak vitamina D. Stoga bi se dalo naslutiti kako
postoji potreba za povećanom suplementacijom (dopunom prehrani) s
vitaminom D3, pri prevenciji (ne i dijetoterapiji, budući da za
“liječenje” vitaminom D nema dokaza).
Ako se odlučiš za ovu
opciju, prije toga bih ti preporučio da odrediš u jednom od
medicinsko-biokemijskih laboratorija razine vitamima D (25-hidroksi
vitamina D) u serumu. Neki od stručnjaka za vitamin D navode da
vrijednosti ovog metabolita vitamina D trebaju biti 40-60 nmol/l, a kod
dijetoterapije multiple skleroze čak i do 100 nmol/l, a ukoliko nisu,
tada valja početi sa suplementacijom vitaminom D3 (ne vitaminom D2!),
od 2000 IU/dan kako bi vrijednosti vitamina D došle na tu razinu.
Spomenute
vrijednosti vitamina D se prema brojnim zadnjim preporukama preporučuju
kao adekvatna terapeutska i preventivna doza kod mnogih bolesti. Uz
spomenuti vitamin D, također, unosi i barem 400 mg kalcija dnevno (izvor: kalcijev-citrat) te 60-80 mcg selena na dan.
No, preporuku o vitaminu D valja uzeti sa zadrškom, dok ju ne potvrdi sama struka neurologa s kojim se trebaš posavjetovati.
Nenad Bratković, magistar nutricionizma
zdravakrava.hr
2.3.2011.