Teško je vjerovati da je ovo svenamjensko, rasprostranjeno, fino “povrće” nekad smatrano otrovnim. Rajčica je, botanički gledano, voće i bliski srodnik joj je krumpir.

U Europu je stigla iz Južne i Centralne Amerike. Španjolski istraživač Cortez je 1519. otkrio rajčicu u Montezuminim vrtovima. Sjemenje je u Europi sađeno radi estetike, plodovi se nisu jeli.

Tadašnji plodovi su vjerojatno bili žute boje jer su rajčice u Italiji i Španjolskoj poznate po nazivom pomi d’oro, što znači žuta jabuka. Izvan Južne Amerike, Italija je prva koja je prihvatila i kultivirala rajčicu. Francuzi su je zvali pommes d’amour, što znači ljubavna jabuka jer su joj pridavali svojstva afrodizijaka.

Danas je rajčicu gotovo nemoguće izbjeći. Štogod odlučili raditi s njom, počnite od svježeg ploda. Kad je kupujete na tržnici, koristite nos. Pomirišite dio s cvijetom (ne s peteljkom). One koje najbolje mirišu, imat će najbogatiji okus. Ne očekujte previše od kupljenih u supermarketima, bez obzira što pisalo na njima.

Birajte rajčice koje su okrugle, pune i djeluju teške za svoju veličinu i one koje nemaju oštećenja. Čuvajte ih u hladnom, tamnom mjestu, s peteljkom prema dolje i koristite ih kroz nekoliko dana. Hladnjak je neprijatelj rajčice, jer joj smanjuje okus i čini njeno meso gnjecavim.

Kako god ih pripremali, jedite rajčice! Sok od rajčice snižava krvni tlak, olakšava probavu i potiče izlučivanje želučanih i crijevnih probavnih sokova. Bogate su vitaminom C, vitaminom B1 i karotenom. Pune su željeza i bakra te mangana, pa uživajte u njima dok su u sezoni.