Evo jednog malo drugačijeg i globalnog pogleda na prehranu, o kojem možda nikada niste razmišljali: kada bi ljudi jeli manje mesa, čovječanstvo bi od toga imalo višestruke koristi – ne samo zdravstvene, nego i ekološke, energetske i ekonomske.

U posljednjih pedeset godina, svjetska populacija narasla je s 2,7 milijardi na 6,7 milijardi ljudi, a svjetska proizvodnja mesa povećala se čak pet puta – od 45 do 233 milijardi kilograma godišnje. No, proizvodnja mesa je vrlo neekološka. Za proizvodnju jednog kilograma životinjskih bjelančevina potrebno je 3 do 10 puta više biljnih, ovisno o životinji i okolnostima. Nadalje, za proizvodnju jednog kilograma govedine potrebno je od 5 pa čak do 40 puta više vode nego za proizvodnju žitarica.

Nizozemski znanstvenici koji rade na programu PROFETAS (Protein Foods, Environment, Technology and Society) ovih su dana vladi svoje zemlje predstavili stručnu knjigu “Održiva proizvodnja i potrošnja bjelančevina: Svinje ili mahunarke?”. Oni spadaju među mnoge svjetske stručnjake koji se zalažu za takozvanu “proteinsku tranziciju”, odnosno za postupno smanjivanje proizvodnje i potrošnje mesa i popularizaciju vegetarijanske ishrane u globalnim okvirima. Taj proces, smatraju, u konačnici bi imao vrlo pozitivan učinak na održivu proizvodnju energije, iskorištavanje voda, bioraznolikost i ljudsko zdravlje.

Važno je reći kako nitko ne smatra da bismo svi trebali postati vegetarijanci. No, mogli bismo smanjiti konzumaciju mesa u korist ukusnih i visoko kvalitetnih nadomjestaka baziranih na biljnim bjelančevinama, koji bi se trebali koristiti češće i biti dostupniji. Autori knjige smatraju da bi se i promjenama ograničenog dosega postiglo puno, ali i za njih je potrebno duboko utjecati na mentalitet ljudi.

Zamjene za meso – poput soje, sejtana i raznih drugih proizvoda od žitarica i povrća – sve su popularnije u zapadnim zemljama, ali potrošnja mesa ostaje i dalje na istoj visokoj razini. U zemljama koje se ubrzano industrijaliziraju, poput Kine ili Brazila, potrošnja mesa nekada je bila dosta mala, ali sada rapidno raste. Kako bi se postigla stvarna promjena, ovaj trend naprosto se mora preokrenuti.

Proteinska tranzicija ima i puno dodatnih prednosti. Prema procjenama stručnjaka, ako bi se proizvodnja mesa uspjela smanjiti za četvrtinu i tako oslobodila zemlja koja se sada koristi za uzgoj stoke, na njoj bi se moglo proizvesti dovoljno biomase za pokrivanje četvrtine energetskih potreba čovječanstva.

Posebna su priča ogromni komadi zemlje u zemljama u razvoju koje su otkupile multinacionalne tvrtke i koriste ih za ispašu stoke koju uzgajaju zbog mesa, a te površine mogle bi se puno efikasnije upotrijebiti za dobrobit i ekonomsku korist siromašnog (i često gladnog) lokalnog stanovništva. Štoviše, time se ni na koji način ne bi ugrožavali prirodni ekosustavi, što najčešće nije slučaj s uzgojem stoke.

Naposljetku, smanjenje potrošnje mesa i balansirana prehrana bogata biljnim bjelančevinama imala bi golem utjecaj na zdravlje svjetskog stanovništva te suzbijanje pretilosti i drugih bolesti vezanih uz povećanu konzumaciju mesa i mesnih prerađevina.

Za sada ovakve projekcije zvuče pomalo nerealno, pogotovo u “mesožderskim” krajevima poput naših. No, izbaciti meso iz svog jelovnika na dva ili tri dana tjedno zaista nije puno za tražiti – kao i svaka (r)evolucija, i ova počinje od pojedinca.