Ne važi samo to da smo ono što jedemo. I seksamo se onako kako jedemo. Tako barem tvrde holisti.

Holistički pristup umjetnosti seksa, koji ne bi uvažavao ishranu, ne bi bio potpun. Kako je svako od nas jedinstveno biohemijsko biće, tako ne postoji jedinstveni, tačno određeni način ishrane, niti dodaci za sve.

Svako sa sebe i svoju seksualnost sam mora utvrditi najbolji način ishrane. Sa svojim liječnikom, ako se razumije u pitanja ishrane, porazgovarajte o onome što biste rado promijenili u svojim seksualnim aktivnostima, ishrani i njenim dodacima.

Dokazano je da se poboljšanjem ishrane smanjuju, ili čak potpuno nestanu, mnoge seksualne poteškoće. Tijelu dobro čini punovrijedna hrana. Jedite kako biste živjeli. Ne živite kako biste jeli. Šećer, so i hemijski dodaci, u količinama koje svakodnevno konzumira prosječni čovjek, mogu oslabiti seksualni život i smanjiti zadovoljstvo.

Neki tvrde kako tijelu odgovara ako pojedemo manje crvenog mesa, konzerviranog i dimljenog mesa, i to zbog toga što sadrže toksine koji opterećuju jetru, uzrokuju pojavu visokog pritiska i smanjuju polnu moć.

Dugotrajno pretjerano upotrebljavanje šećera može dovesti do hipoglikemije ili šećerne bolesti, a oboje može loše uticati na vaš seksualni život. Osoba koja pati od hipoglikemije (manjka krvnog šećera) može patiti od glavobolja, imati u faze zbunjenosti, biti depresivna, osjećati nedostatak energije ili imati bezrazložne promjene raspoloženja. Mnogi muškarci oboljeli od šećerne bolesti, koji odlaze na hemodijalizu, zbog popratnih efekata moraju uzimati cink, kako bi normalizovali svoju seksualnu aktivnost.

Sastojci alkoholnih pića, kafe i duhana nadražuju prostatu, isto kao prevelike količine soli i šećera. Nadražena prostata izaziva potrebu za ejakulacijom, pa ako muškarac želi manje ejakulirati i obnoviti polnu moć, onda mora smanjiti upotrebu tih tvari. Iz istog razloga bi morao smanjiti unošenje urinske kiseline, koja je sastavni dio crvenog mesa.

Neki holistički liječnici smatraju kako do većine seksualnih poremećaja dolazi zbog toga što se otrovne tvari, koje smo ishranom unijeli u organizam, izlučuju kroz polne organe. Smatraju da u lošoj i neodgovarajućoj ishrani, mnogo više nego što smo svjesni, svoje korijene imaju frigidnost, neosjetljivost dojki i vagine, izostanak orgazma, pa čak i osjećaj da smo samo mehanički uključeni u seksualnu aktivnost. Isto vrijedi za impotenciju, preranu ejakulaciju i gubljenje želje za seksom, što se u mnogo slučajeva može povezati s ishranom. Tu teoriju potvrđuje sama činjenica da način ishrane utiče na ukus muškarčeve sperme, pa i onda kada konzumiraju alkohol i kafu. Isto tako smatraju da se pojedena hrana reflektuje u ukusu vaginalnih sekreta.

Zaključak je da mnoge spolne pojave, za koje mislimo da su posljedica psihičkog stanja, i to ne samo poteškoće s orgazmom, mogu biti uzrokovane nedostatkom energije. Takozvani sindrom potisnute seksualne želje, koji je danas vrlo raširena pojava i zbog koje mnogi ljudi idu na terapiju, prije može biti povezan s ishranom nego s psihičkim stanjem.